Exhibition of painting in Bresan Gallery - Omis, Split, Chorwacja
tekst - Tonći Sitin, profesor of fine arts


Metafizička dimenzija

Čudesno je ozračje istkano od povezanosti spiritualitičkog, mitskog i realnog tkiva u djelu mlade poljske slikarice Agnieszke Kozień. Moglo bi se kazati da je zarana evoluirala u iznimno zanimljivu umjetnicu snažnog slikarskog koncepta, da je nizom svojih recentnih izložbi iznenađivala publiku ne samo svog rodnog Krakova, već i posvuda gdje je u Europi izlagala. Valja podsjetiti da je ovo prvi nastup poljske slikarice u Hrvatskoj nakon što je 1995. diplomirala na Likovnoj akademiji u Krakovu i dobila niz priznanja i stipendija koje će usmjeriti njezin daljnji rad. Pored slikarstva A.Kozień zanima umjetnička fotografija i grafički dizajn.

Činjenica da Split, posredstvom galerije Brešan, ugošćuje suvremene slikare iz prijateljske Poljske važan je kulturološki čin tim prije što je riječ o zemlji, napose starom kraljevskom gradu Krakovu, koji na kulturnom zemljovidu Europe zauzima važno mjesto. Štoviše, Krakov je u 2000.godini bio proglašen europskim gradom kulture koji godinama ne prestaje iznenađivati svojom prebogatom baštinom, suvremenim kulturnim zbivanjima i, dakako, uglednom Likovnom akademijom (najstarijom u Poljskoj) čiji studenti i profesori tako živo utječu na dinamička i maštovita kulturna događanja.

Već sumarni pogled na brojne samostalne izložbe koji se redaju poslije 1995.godine otkrivaju veliki i dojmljiv interes Agnieszke Kozień , onaj koji će artikulirati pojam transcendentalnog ili obogatiti spoznaju prostora nizom simbola i iznenađujućim prodorom u ljudsku egzistenciju. Fotografijom je putovala prema Istoku, slikama bilježila boravak pod toplim nebom Juga, proučavala zagonetnu metamorfozu kamena, ženu na Tailandu, misterij postanka svijeta, tajanstveni Rajasthan da bi 2002. godine dospjela do ciklusa kojega je nazvala «Pakao i raj su u nama». Interes za krajolik, tu omiljenu temu poljskih slikara kojoj se poslije različitih poticaja ponovo vraćaju, išao je usporedo s otkrićem novih senzornih i senzualnih skala, doživljajima koji su bogatstvom tonova izražavali samosvojnu pulsaciju slikovne epiderme. Kao da je i do Agnieszke Kozień dopirao savjet profesora Jana Cybisa:» Ne obazirite se na apstrakcioniste, ispričajte priču. Ali pametnu!». Njezin je zanos bio izrazito lirski, priča kao psihološka rezbarija, drugo vrijeme, ali udaljeno od skupine postmodernističkih eklektika.

Radovi koji su ovdje izloženi tek su mali segment onoga što se krije u krakovskom atelieru Agnieszke Kozień. Riječ je slikama nastalim u godinama nakon završetka Likovne akademije koje će označiti profiliranje njezina stila i prepoznatljiva rukopisa. Na platnima dominiraju zidovi, kuće, utvrde, kameni vrhovi, mjesta kojih se sjećamo....sve je to rezultat neposredne opservacije, premda je slikarici više do atmosfere i ugođaja nego li opisa prostora. Poput drugih slikara i Kozieńova istražuje prostor koji ostaje njezina trajna preokupacija, njegova iluzija opsjeda je i navodi na istraživanja svijesti, sjećanja, predmeta koji se tek ponekad jave svojom razigranom teksturom. Žive boje kuća i utvrda, jednako kao i one pastelnog ugođaja, prenose nas u neki očuđeni svijet koji se oslanja na vizualnu impresiju koja odiše suzdržanom snagom i akumuliranom energijom. Udaljeni vrhovi tvrđava s istaknutom obrisnom linijom i mijenama pozadinskih osvjetljenja neodoljivo podsjećaju na strme morske hridi da bi nanizane jedna iza druge činile kolonu nalik ljudskoj. I nehotice u trenutku zaleđenosti, subjektivni doživljaj prirode i viđenih pejsaža doima se kao izjednačavanje tvrđava i ljudi, moguća refleksija božanskog u materijalnom svijetu. Slikarica se predstavlja kao vrsni koloristički pjesnik koji se radosno povjerava sjećajući se nekih davnih stambenih obitavališta, da bi tonske gradacije bile nešto suzdržanije kad je riječ o utvrdama (oregons). Nije li u tome skriveno uputstvo slikara

Jerzy Gnatowskog koji je govorio da «poljski pejsaž mora biti slikan dok pada kiša. Sunce je ovdje slabo i hladno, ne voli boju». Agnieszke Kozień, međutim, brzo će punim mladenačkim sjajem prštave gestualnosti i živog kolorita zaploviti stazama fantazmagoričnosti nudeći čitavo obilje motiva i ideja. Ma gdje putovala i kojih se tema doticala, slikarica je i najbanalnije životne podatke natopila nekim posebnim duhovnim sadržajem čineći sredinu u kojoj boravi središtem svijeta. Sve u ovim radovima i cijelom opusu izgleda da je na planu fizičkog, a očigledno, ovo slikarstvo želi zaći iza pojavnog svijeta i dodirnuti skrivenu metafizičku dimenziju. Možda i zbog toga što se svijet saznaje najprije kao tajna a tek kasnije kao stvarnost. Najposlije, sasvim je izvjesno da Agnieszka Kozień progovara iz sebe same, da nije ničiji epigon, da svojom umjetničkom strašću i slikarskim odlikama zaslužuje puno povjerenje i podršku.

e-mail: artkozien@yahoo.com ..... Copyright by Agnieszka Kozień ..... menu

MENU I W porze monsunu - In the monsoon time I W drodze - En route I Na wodzie - On the water I Graphics I Południe - The South I Miasto małe - The Town small I Miasto - The Town I Rajasthan I Piekło i Niebo jest w nas - Hell and Heaven are in Us I Stworzenie Świata - Creation of the World I Linia życia - Line of Life I Skalne metamorfozy - Metamorphosis of the Rocks I Małe górotwory - Small Oregons I Nastroje, uczucia... - Spirits, Feelings... I Pejzaże różne - Various landscapes I North India 1999 I Nepal 1999 I South India 2000 I Vietnam 2002 I Cambodia 2002 I Indonesia - Nusa Tenggara 2003 I Egypt 2004 I Dubrovnik 2005 I Monte Negro 2005 I Nepal 2005 I Central America 2006 I Singapore 2007 I Indonesia - Sumatra 2007 I India - Ladakh 2008 I Malesia - Borneo 2009 I Brunei 2009 I Indonesia - West Papua 2010 I Indonesia - Sulawesi 2010 I Sri Lanka 2011 I Nepal 2012 I Marocco 2013 I Burma 2014 I Recenzje I Biografia - Biography